O mitarstvima i srodnim službama

Prethodni deo …

Trajčetov preduzetni duh ne dade im mira no po propasti jednog odmah pristupiše drugom sočinjeniju iste vrste.

Pokaza se da ni nova carinska garnitura ne beše imuna na finansijske injekcije nečasnog karaktera te spremno prihvatiše donatorsku ruku svojih Insbruških dobročinitelja. Ipak, poučeni iskustvom svojih prethodnika pojačaše mere opreza i visinu nadoknade.

-Kolku bre bratko! – zaprepašćeno ciknu Trajče na sastanku sa specijalnim izaslanikom nove carinske postave.

-Pa ne se isplati da rizikuvamo bratko!

-Pa malo li je 20 000?!

-Ili trieset ili ništo!

-A za kaj te ja ne bih isplatil odmah na licu mjesta, a?!- izgubi živce Jože koji na ovom sastanku suprotno svome običaju govoraše malo ali dosledno glupo.

-О, nema dа zboruvame taka!- mitar ošinu pogledom Luku Bracija.

-Poleka, bratko!- đipi Trajče poznajući nasilni karakter svoga saradnika- Samo bez nervoza!

– Kaj polako, vidiš da nam pokušava iscijedit´ zadnji ojro!

-Nie nema da se raspravame!- odbrusi njegovo mitarstvo- Zemi go ili ostavi go!

Zajapureni Trajče znojaše se izigravajući tampon zonu između zaraćenih strana a sastanak se završi dogovorom o povlačenju T. i J. na konsultacije o čijem ishodu carinska postaja ima biti blagovremeno obaveštena.

Tokom burne rasprave a shvativši da carinske troškove trebaše da snosi R.B te da po tuđim ledjima ništa ne boli Trajče i Jože odlučiše da prihvate novi sporazum o čemu njihov koalicioni partner iz Insbruka bi promptno obavešten.

Iako ne baš zadovoljan zbog povećanja troškova R.B. shvati ovu poslovnu ponudu kao mogućnost da pokrije ako ne ceo a onda bar deo gubitka nastalog tokom ´pustošenja´ makedonskog kazina.

U narednim danima R.B. se zaduži na više mesta ali ipak nedovoljno. Svetlost u finansijsku konstrukciju unese T.N.

-Pa čemu služe prijatelji- osmehivaše se lučonoša uzdajući se u svoj poslovni njuh i prastaru kockarsku nadu da poduhvat ne može propasti dva puta zaredom.- Ovde tvoj bata uskače sa deset ´iljadarki!

Kasno uveče veseli dvojac pronadje Trajčeta i Jožeta u njihovom malenom, plekanom distributivnom centru na periferiji Insbruka gde se spremahu da prošeruju pakete cigareta preostale iz prethodne ture.

Trajče halapljivo potrpa u svoje džepove 30 000 u krupnim apoenima i najavi svoj polazak za Makedoniju u ponedeljak. Ako da Bog i sreća junačka kamion sa robom trebalo bi da u Insbruku bude najkasnije do kraja sledeće nedelje.

Koji trenutak kasnije vraćajuci se kući T.N. i R.B. se zbunjeno zgledaše mimoišavši se sa nekoliko policijskih automobila.

Prema saopštenju policijske postaje u opasnoj, hrabroj, energičnoj, tajnoj i dugo pripremanoj operaciji zaplenjeno je nekoliko kartona cigareta a tom prilikom slobode je lišen Trajan Gruevski zvani Trajče, od ranije poznat policiji. Tom prilikom takodje zaplenjeno je i 30 000 evra u krupnim banknotama.

Povodom Josipovog nestanka sa lica mesta kao i iz policijskog izveštaja mišljenja su bila podeljena. Neki naime mišljase da je hitrom reakcijom i zahvaljujuci svojim atletskim sposobnostima uspeo da utekne ne samo policajcima nego i psima goničima i već se sledećega jutra obrete u Subotici a drugi ne mišljase tako samo zato što ne bejahu glupi.

Stari policijski taster kao i mnogo puta do tada odradio je svoj deo posla besprekorno i uz pravičnu nadoknadu.

Sreća prati hrabre, nesreća takodje, pa iako bi se T.N.-ov i R.B.-ov poduhvat pre mogao nazvati glupim nego hrabrim kakva- takva sreća ni ovoga puta nije izostala imajući u vidu da je Trajče još davnijeh dana usvojio dva De Nirova saveta iz Dobrih momaka od kojih sam jedan zaboravio a drugi glasi: ´nikad ne drukaj prijatelje´!

nastaviće se …

Autor: Mile Stanković, Maler aus Veliko Gradište.


Lesen Sie nastavak priče