Ispred velike, stare i pomalo zapuštene zgrade u četvrtom bicirku zaustavi se luksuzni crni audi A8, iz njega izađe sredovečni bračni par rodom iz Štubika sa 18-ogodišnjom ćerkom meke, nežne, bele puti i lepoga lica uokvirenog dugom smeđom kosom, i svi zajedno se zaputiše u veliku prostoriju u pomenutoj zgradi koju mala verska zajednica zakupi i nadenu joj ime: crkva.

Slučaj je hteo da se ka istom cilju zaputio i dvadesetsedmogodišnji Negotinski bilder koji svoj godišnji odmor provođaše kod brata u Beču.

Tačno u 09:30 oglasi se digitalno zvonce, vernici posedaše na tapacirane klupe a za predikaonicom se pojavi podgojeni moderator u tamnom svečanom odelu i uz pozdravnu reč i kratku molitvu najavi uvodnu pesmu. Vernici pobožno ustaše na noge mašivši se svojih pesmarica a pred ushićenim bilderom ukaza se zadivljujući prizor sredovečnog bračnog para iz Štubika i njihove ćerke čije mlado, jedro, čudesno oblikovano telo beše prekriveno samo belom providnom haljinom ispod koje se naziraše savršeno izvajana zadnjica koju po sredini deljaše samo tanki končić belih tanga gaćica.

Prostorijom se zaoriše zvuci protestantske himne:

`Ja ne marim za blaga koja nudi taj svet
jer sve što je na svetu vene brzo k`o cvet`

a mlađahni bilder se udivi porodici koja iz udobnosti svoga audija ne maraše za blaga koja nudi svet i izborom garderobe osvetljavaše salu za Bogosluženje na radost prisutnih vernika ispravne seksualne orijentacije. Cela sala u zanosu  pojaše himnu tek povremeno bacajući prostrelne poglede osim opčinjenog bildera koji uprkos žestokom prigovoru savesti ne mogaše da odvoji pogled od ove nebivale sablazni.

Na zajedničkom ručku po završetku službe upoznaše se Sara i Avram uz blagoslov sredovečnog bračnog para iz Štubika koji već neko vreme tražaše svojoj kćeri srodnu pobožnu dušu. Na sledećoj službi, za koju Sara odabra odevnu kombinaciju koja uključivaše sveže pedikirane nokte lakovane u jarko crvenu i nasađene na visoku tanku štiklu i pravu mrežu crnih kaiščića, crne helanke koje se na neki čudan način zapijaše u svaku pa i najmanju boru na telu, i dekolte koji obilato čašćavaše svakoga ko se pogledom počastiti hteo, pade i poziv za ručak u privatnoj režiji u kući i pod nadzorom sredovečnog bračnog para. Za ručkom padoše prvi nežni pogledi i osmesi, pade i poziv za večernji izlazak, pade zatim i zastor na prozoru iznajmljene hotelske sobe, pade i dugo čuvana Sarina čednost (barem u glavi njenog naivnog roditelja) , i to sve pred noge Negotinskog bildera.

Već sledećeg meseca Avram se useli u porodičnu kuću Sarinih roditelja na periferiji Beča.

Kuća beše skromna i pod hipotekom ali se ipak mogla finansirati jer su u nju svakoga meseca ulazile tri plate budući da se odnedavno i Sara zaposlila pošto joj škola ne beše jača strana. Tata Đorđe je bio varilac, arbajter niskog čela i gustih brčina, mama Tavita je radila u mesnoj industriji na paštetnoj robi* a ćera za kasom mega marketa. Jedino je Avram jutrom ostajao sam kući učeći jezik i tražeći posao na internetu.

Jednog jutra Tavita se požali svom mužu na strašnu glavobolju, nazva mesnu industriju da prijavi svoj današnji izostanak pa isprativši Saru i Đorđa na posao brže-bolje otrča pod tuš. Posle tridesetak minuta ova divnodržeća brineta, jedan od najukusnijih plodova svoje generacije, ispostaviće se i jedan od najkušanijih, izađe iz kupatila, posluži se šoljom cikorije i udobno se zavali u luksuznu kuhinjsku garnituru. Nešto kasnije Avram, koji nije imao potrebe da rano rani, navikavši da je u to vreme sam u kući ušeta u kuhinju odeven samo u ručni sat i verenički prsten pa ugledavši taštu koja iskusnim pogledom odmeri i u svojim mislima pohvali njegove kvalitete hitro pokri međunožje uz bujicu izvinjenja.

– Ništa ne brini zete, viđala sam ja to i ranije – vragolasto namignu ona prekrstivši noge.

Avram šmugnu u sobu, zatim u kupatilo, pa obavivši jutarnju rutinu stidljivo uđe u kuhinju gde ga na stolu dočeka čaj od nane i zdrav proteinski doručak a pored stola negližeirana tašta. I tada potpuno neočekivano i nehotice (?!) bela svilena kućna haljina skliznu niz Tavitina ramena, rasu se po podu i otkri bujno, raskošno, negovano, mirišljavo telo brižljivo natopljeno body lotionom i eteričnim uljima naročito pažljivo utrljanim na posebno osetljiva mesta.

Protestantska etika zataji pred seksualnom iritacijom i to je gotovo sve što ćemo čitaocu otkriti glede samog čina. Posao bi svršen skoro pre nego što je i započeo a Tavita pokaza iznimno razumevanje za ovaj danak neiskustvu i to još tri puta u toku prepodneva.

Đorđe nije bio naročito bistar što mu je i omogućavalo da ne primeti brojne vanbračne izlete svoje supruge i da gaji vanrednu ljubav prema njoj što i ovog puta pokaza napustivši radno mesto i skoknuvši do kuće da vidi kako joj je. I tako se on u zao čas pojavi na vratima stana posebno preplašen glasnim kricima koje sve do ovog momenta pripisivaše migreni i ugleda scenu dostojnu holivudske produkcije. Đorđe je na nesreću bio tehnološki žestoko hendikepirana osoba, nije razumeo savremene tehnologije niti je koristio fejsbuk jer da jeste do njega bi sigurno stigao onaj čuveni status koji otprilike glasi: Ko mi je kriv što sam oženio 18-ogodišnjakinju i sa njom izrodio ćerku pa sad ne znam da li onaj od 25 što mi ne izbija iz kuće dolazi zbog ćerke ili zbog majke!

Autor: Mile Stanković, Maler aus Veliko Gradište.