Thema: Prava lica koje je oštećeno krivičnim djelom u BiH

Ukoliko ste tokom boravka u Bosni i Hercegovini bili žrtva krivičnog djela – oštećeni, važno je da budete upoznati sa pravima i obavezama koje proizlaze iz takve situacije.

Prije svega, pozitivno krivično zakonodastvo Bosne i Hercegovine ne poznaje pojam „žrtva“, već „oštećeni“, pri čemu se isti ne odnosi isključivo na osobu koja je bila pasivni subjekt krivičnog djela, već i na sa njom povezane osobe. Na primjer, kod krivičnog djela ubistva, oštećeni su i članovi porodice ubijenog.

Treba imati u vidu da položaj oštećenog u krivičnom postupku u Bosni i Hercegovini nije detaljno i izričito uređen jedinstvenim zakonskim definicijama, već se njegova procesna ovlaštenja mogu sagledati posredno, iz odredbi Zakona o krivičnom postupku BiH, kao i entitetskih zakona o krivičnom postupku.

Osnovno pravo oštećenog, kao i bilo kojeg drugog građanina jeste prijavljivanje krivičnog djela, a u određenim situacijama – kada neprijavljivanje krivičnog djela predstavlja krivično djelo, prijavljivanje je i obaveza građana. Slijedom navedenog, jasno je da podnositelj prijave i oštećeni ne moraju biti ista osoba.

Prijava se može podnijeti pismeno ili usmeno, tužiocu ili ovlaštenoj službenoj osobi u policijskoj stanici. Ukoliko se prijava podnosi usmeno, o istoj se sačinjava zapisnik o prijemu usmene prijave, te se od prijavitelja uzima izjava, uz davanje odgovarajućih upozorenja, među kojima i upozorenje o posljedicama lažnog prijavljivanja. Oštećeni tokom postupka može imati punomoćnika, odnosno advokata kojeg ovlasti za zastupanje. Punomoćnik je ovlašten preduzimati sve radnje koje dozvoljava Zakon o krivičnom postupku, koje mogu uključivati podnošenje prijave, ulaganje pravnih lijekova, pisane korespondencije sa nadležnim sudom i tužilaštvom, te prisustva na glavnom pretresu.

Ovdje je bitno napomenuti da ukoliko svojstvo oštećenog imate pred nadležnim sudovima u entitetu Republika Srpska, prema važećem Zakonu o krivičnom postupku imate mogućnost preuzimanja krivičnog gonjenja ukoliko tužilac odustane od optužnice. Ova procesna mogućnost ne postoji pred sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovini, niti pred Sudom Bosne i Hercegovine. Navedeno znači da oštećeni preuzima ulogu tužioca u krivičnom postupku, te je tada posebno preporučljivo angažovati advokata kao punomoćnika.

Nakon zaprimanja prijave i provjere navoda iz iste, tužilac ima mogućnost donijeti naredbu o provođenju istrage ili naredbu da se istraga neće provoditi, u kojem slučaju je dužan o istom obavijestiti podnositelja prijave i oštećenog koji imaju pravo podnijeti pritužbu uredu glavnog tužioca.

Oštećeni ima pravo postaviti imovinsko-pravni zahtjev o kojem sud može odlučiti odmah u krivičnom postupku ili ga uputiti na parnicu. Praksa pred sudovima u Bosni i Hercegovini jeste da se u najvećem broju slučajeva oštećeni upućuje na parnicu, što podrazumijeva podnošenje tužbe protiv lica koje je osuđeno za krivično djelo, uz zahtjev za naknadu štete. Ovakvi postupci, u zavisnosti od konkretnog nadležnog suda, mogu trajati i više godina.

Također, oštećeni može biti podvrgnut određenim vještačenjima i tjelesnim pregledima, ukoliko je isto neophodno za obezbjeđivanje dokaza u krivičnom postupku.

U odnosu na kasnije faze krivičnog postupka, fazu glavnog pretresa koja počinje nakon potvrđivanja optužnice, rješavanja o prethodnih prigovorima i izjašnjenja o krivnji – oštećeni može biti pozvan za svjedoka, te predlagati dokaze i iznositi završnu riječ u postupku.

Obaveze oštećenog tokom glavnog pretresa iste su kao i obaveza drugih svjedoka i učesnika u postupku, a odnose se prevashodno na odazivanje na sudske pozive, svjedočenje i iznošenje potpunog i istitinitog iskaza, te poštivanje suda.

Po okončanju prvostepenog krivičnog postupka, oštećeni ima ograničeno pravo žalbe, koje se odnosi isključivo na sudsku odluku o troškovima krivičnog postupka i na odluku o imovinskopravnom zahtjevu.

Govoreći o licima koja tokom boravka u BiH budu oštećena krivičnim djelom, a koja inače nemaju prebivalište u BiH, na njih se jednako odnose sva prethodno navedena prava i obaveze. S tim u vezi, lice koje ne živi u BiH može biti pozvano da svjedoči pred domaćim sudom, te da se izjasni o imovinsko-pravnom zahtjevu, a sve relevantne informacije može pribavljati posredstvom punomoćnika. Dakle, ukoliko osoba nije u mogućnosti samostalno pratiti tok postupka, najjednostavnije je da na samom početku imenuje punomoćnika koji će u njeno ime podnijeti prijavu o izvršenom krivičnom djelu (krivična prijava), te poduzimati i druge potrebne radnje u nastavku postupka.

Andrej Lipa i Tarik Velić, advokati iz Sarajeva