Tema: BiH pooštrava zaštitu djece na internetu

Rad organizacije „Panter“ aktualizirao je pitanje sigurnosti djece u online prostoru i to ne samo na području bivše Jugoslavije, već i šire. Pred roditeljima su brojni izazovi – od udovaljavanja potrebama savremenog tinejdžera do zaštite njihove privatnosti pa u konačnici i fizičke sigurnosti.

Naime, djelovanje spomenute organizacije ogolilo je činjenicu da djeca nisu adekvatno zaštićena u digitalnom prostoru, te da postoji objektivna mogućnost da lica koja predstavljaju prijetnju djeci, prođu bez adekvatne sankcije ili čak u potpunosti neprimijećeno.

Razlog tome leži u činjenici da u Federaciji Bosne i Hercegovine do sada nije bila predviđena krivičnopravna sankcija za osobe koje „mame“ djecu putem interneta i nalaze se sa njima radi zadovoljenja spolnih potreba. Dana 09.08.2025. godine stupio je na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine (“Sl. novine FBiH”, br. 58/2025) kojim se, između ostalog, odredbom člana 210e propisuje i novo krivično djelo – Mamljenje djece za zadovoljenje spolnih potreba.

Riječ je o tome da se propisuje kazna zatvora do 3 godine za punoljetnu osobu koja osobi mlađoj od 15 godina, koristeći kompjutersku mrežu ili drugu informaciono-komunikacionu tehnologiju, dogovori sastanak radi vršenja obljube ili s njom izjednačene spolne radnje ili radi proizvodnje pornografskog materijala ili radi drugih oblika spolnog iskorištavanja i koja preduzme radnje da do tog sastanka dođe. Također, propisana je i kazna zatvora do jedne godine za lice koje prikuplja, daje ili prenosi podatke o osobi mlađoj od 15 godina radi učinjenja krivičnog djela iz stava (1) ovog člana.

Ova izmjena predstavlja značajan iskorak u zaštiti djece od seksualnog iskorištavanja, međutim, treba imati u vidu da se predmetno krivično djelo odnosi na postupanje punoljetnih lica prema osobi mlađoj od 15 godina. Dakle, tinejdžeri koji imaju više od 15, a manje od 18 godina nisu obuhvaćeni ovim izmjenama.

Nadalje, objektivan izazov u dokazivanju predmetnog krivičnog djela, predstavljat će i dokazivanje umišljaja, imajući u vidu da biće krivičnog djela zahtijeva dogovaranje sastanka radi vršenja obljube ili s njom izjednačene spolne radnje.

Dakle, izvjesno je da će biti potrebno dokazati da je sastanak sa osobom mlađom od 15 godina dogovoren upravo sa ciljem zadovoljenja spolne potrebe, a što je popriličan izazov, imajući u vidu da za takvo postupanje najčešće znaju samo učinilac i oštećeni/a koji su u direktnoj komunikaciji, te da su podaci – najčešće poruke iz mobilnih i računarskih uređaja jedan od ključnih dokaza u takvim istragama.

Naročito se postavlja pitanje kako dokazati namjeru izvršenja krivičnog djela ako u komunikaciji nije bilo izričitih nagovještaja o spolnim radnjama. Pritom, ako prilikom sastanka nije došlo do spolnog kontakta koji bi za posljedicu imao, primjerice, krivično djelo Spolni odnošaj s djetetom mlađim od 15 godina, postupanje punoljetne osobe praktično ostaje izvan domašaja krivičnog pravosuđa, bez obzira na činjenicu da je putem interneta kontaktirao osobu mlađu od 15 godina i sa njom dogovorio sastanak. Ista situacija je moguća i u slučaju kada se radi o starijoj maloljetnoj osobi.

Ovo je bila jedna od čestih situacija u radu organizacije „Panter“. Naime, pripadnici organizacije su nerijetko dokumentovali da punoljetne osobe i to često zrelije životne dobi dogovaraju sastanak sa maloljetnicima/cama, te je iz konteksta objektivno vidljivo da postoji određena seksualna konotacija, ali do posljednih izmjena KZ FBiH, nije bilo uopće moguće procesuirati takva lica.

Također, treba imati u vidu izazovnost obezbjeđivanja digitalnih dokaza, te pronalaska lica koja su pokušala učiniti navedeno krivično djelo, ali je isto iz određenih razloga ostalo nedovršeno. Opreza radi, KZ FBiH propisuje da će se kazniti za pokušaj ko s umišljajem započne činjenje krivičnog djela, ali ga ne dovrši ako se za to krivično djelo može izreći kazna zatvora od tri godine ili teža kazna.

Na primjer, koliko su domaće policijske agencije u prilici istraživati i identifikovati lice koje putem društvene mreže ili anonimnog online chata kontaktira maloljetnu osobu, ponudi susret i nagovijesti seksualnu intenciju, ali do takvog susreta ne dođe. Suštinski, takvo postupanje bi moglo biti predmetom krivičnog postupka, ali je uspjeh istrage u velikoj mjeri zavisan od tehničkih mogućnosti i dostupnih sredstava, naročito ako učinilac i oštećeni/a nisu u istoj državi pa je potrebno pokrenuti mehanizam međunarodne pravne pomoći. Efikasnost takvih istraga oslanja se na saradnju domaćih i međunarodnih institucija, kao i reakciju kompanija koje su vlasnici pojedinih aplikacija za dopisivanje, internet portala i sl., a koje često njeguju vrlo striktne uslove zaštite privatnosti korisnika.

U entitetu Republika Srpska, također, Krivični zakon RS u članu 178. propisuje kaznu zatvora od 1 do 5 godina za onog ko sa djetetom starijim od 15 godina, koristeći kompjutersku mrežu ili komunikaciju drugim tehničkim sredstvima, dogovori sastanak radi vršenja obljube ili sa njom izjednačene polne radnje, ili radi proizvodnje pornografskog materijala, ili radi drugih oblika seksualnog iskorištavanja i pojavi se na dogovorenom mjestu radi sastanka. Stav 2 istog člana propisuje kaznu zatvora od 2 do 8 godina za onog ko krivično djelo iz stava 1. izvrši prema djetetu mlađem od 15 godina.

Primjetna je razlika u propisanoj krivičnopravnoj sankciji između entiteta Federacija Bosne i Hercegovine i Republika Srpska i to u smislu da je Krivični zakon RS osjetno rigorozniji prema učiniocu predmetnog krivičnog djela, ali i sveobuhvatniji u smislu da tretira učinjenje djela i na štetu mlađih, ali i starijih maloljetnih lica.

U svakom slučaju, predmetne izmjene približavaju bosanskohercegovačko krivično zakonodavstvo evropskim rješenjima. Primjerice, Austrijski krivični zakonik (StGB) u članu 207b propisuje Seksualno zlostavljanje mladih, te kaznu zatvora do tri godine za onog ko namami osobu mlađu od 18 godina da nad njom ili trećom osobom izvrši spolni čin ili da se čin izvrši nad njom ili trećom osobom, uz plaćanje.

Također, isti Zakon kao krivična djela propisuje i Moralnu opasnost za osobe mlađe od šesnaest godina – čl. 208. i Započinjanje seksualnog kontakta s maloljetnicima – čl. 208a.

Spomenute odredbe slične su rješenjima ponuđenim u krivičnom zakonodavstvu FBiH i RS pa je moguće zaključiti da se Bosna i Hercegovina barem normativno približila evropskim rješenjima kad je u pitanju zaštita maloljetnika od seksualnog zlostavljanja.

Velić Tarik, advokat iz Sarajeva