Tema: Postupak legalizacije stranih javnih isprava za upotrebu u Bosni i Hercegovini

Generalno, postoje tri režima legalizacije:

  • Puna legalizacija – zahtijeva provođenje najkompleksnije procedura, koja podrazumijeva ovjeru i nadovjeru dokumenta u zemlji porijekla i zemlji odredišta, i to pred nadležnim ministarstvima pravde, vanjskih poslova, te diplomatsko-konzularnim predstavništvima (primijenjuje se u odnosu na iznimno mali broj zemalja, koje nisu ratificirale Hašku konvenciju o ukidanju potrebe legalizacije stranih javnih isprava iz 1961. godine);
  • Apostille ovjera – primjenjuje se među zemljama potpisnicama Haške konvencije (na sljedećem linku nalazi se popis zemalja koje su ratificirale Hašku konvenciju: https://www.hcch.net/en/instruments/conventions/status-table/?cid=41). U odnosu na ove zemlje, postupak legalizacije se provodi na način da nadležni organ u zemlji porijekla predmetni dokument ovjeri „Apostille potvrdom“. Nakon toga, dokument se u Bosni i Hercegovini prevodi od strane ovlaštenog sudskog tumača na jezike koji su u službenoj upotrebi u BiH, a potom se pred nadležnim sudom vrši nadovjera prevoda.
  • Nulta legalizacija – ne zahtijeva dodatne ovjere, što je slučaj kada između zemalja postoji bilateralni ili multilateralni sporazum. Upravo takav sporazum postoji između Bosne i Hercegovine i Republike Austrije pa prethodna dva oblika legalizacije (puna legalizacija ili Apostille ovjera) za javne isprave iz Republike Austrije nisu potrebna. Tačnije, riječ je Ugovoru iz 1954. godine, potpisanom između FNR Jugoslavije i Republike Austrije, a koji je sukcesijom preuzet i inkorporiram u pravni sistem BiH. Dakle, dovoljno je da je ispravu izdao nadležni organ Republike Austrije, a ista se može koristiti u službenoj upotrebi u BiH, nakon izvršenog prevoda na b/h/s jezike od strane ovlaštenog sudskog tumača, te nadovjere prevoda pred nadležnim sudom u BiH.

Miloš Davidović, viši asistent na Pravnom fakultetu Univerziteta u Sarajevu i Tarik Velić, advokat iz Sarajeva